VENECUELI, MOJOJ DRAGOJ OTADŽBINI, POTREBNA JE VAŠA SOLIDARNOST
Dok poĉinjem da pišem ove redove, pratim vesti i osećam da sam zapravo pomalo egoista što vam traţim da izrazite solidarnost prema nama, prema mojoj Bolivarskoj revoluciji, prema mom herojskom narodu, koji piše istoriju otpora prema svakojakim agresijama imperijalizma, cionizma i domaćih plaćenika koji prodaju otadţbinu onom ko više plati.
Zašto osećam da sam egoista? Zato što nije samo nama potrebna solidarnost. Ona je potrebna narodima Palestine, Sirije, Iraka, istoĉnog dela Ukrajine i drugim narodima koji se herojski suprotstavljaju severnoameriĉkoj i evropskoj vojnoj agresiji umotanoj u veo po njenoj meri, veo koji proizvodi strah, razaranje i smrt – u veo NATO-a.
Postoje razliĉiti vidovi imperijalistiĉkih i cionistiĉkih agresija: medijska, politiĉka, finansijska, ekonomska, akademska, psihološka, vojna. Nisam struĉnjak za tu temu, ali mogu postojati i druge, mogu se primenjivati individualno ili u raznim kombinacijama, a sve sa ciljem da se brane interesi multinacionalnih kompanija za koje ne postoje zemlje ĉiji suverenitet treba poštovati, ne postoji meĊunarodno pravo niti meĊunarodni organi, sve njih su pretvorili u marionete koje kontroliše Bog Dolar. Uz iskustvo iz „herojske“ pobede u Vijetnamu, SAD sada kroz vojnu agresiju bombarduje, proba novo vazdušno oruţje, šalje plaćeniĉke organizacije i navodno šalje pomoć narodima dok zapravo izaziva graĊanski rat.