Prilozi saradnika
Typography
  • Smaller Small Medium Big Bigger
  • Default Helvetica Segoe Georgia Times
Pokojna MilevaDragi moji, moram da vam ispričam šta mi se desilo. .
Juče, 16. marta u Srbiji su održani vanredni Parlamentarni izbori. Već sinoć se, naravno, znalo da je pobedila SNS lidera Aleksandra Vučića, sa ubedljivih 48,5% osvojenih glasova.
 
OK, već mislite, šta nas daviš tu, izbori ko izbori. . . šta tu ima interesantno?
Pa, interesantno je što sam juče, pored sandučića za poštu srela komšinicu Milevu.
Stoji gospođa Mileva, i iz sandučeta vadi onaj papirić, pozivnicu za glasanje koju svaki građanin dobije na adresu na kojoj stanuje.
 
I ?? - pitaćete, pa šta je TU neobično?
Ništa, samo jedna mala sitnica: Gospođa Mileva je POKOJNA, već šest godina !!!
 
Priđoh ja, onako, malo. . . . znate već, nije svejedno videti pokojnika kako, da kažem mrtav-ladan pretura po sandučetu za poštu.
 
"Dobar dan !"
"Dobar dan. " - odgovori mi ona. ...
Pokojna Mileva
Pokojna Mileva

Dragi moji, moram da vam ispričam šta mi se desilo. .

Juče, 16. marta u Srbiji su održani vanredni Parlamentarni izbori. Već sinoć se, naravno, znalo da je pobedila SNS lidera Aleksandra Vučića, sa ubedljivih 48,5% osvojenih glasova.
 
OK, već mislite, šta nas daviš tu, izbori ko izbori. . . šta tu ima interesantno?
Pa, interesantno je što sam juče, pored sandučića za poštu srela komšinicu Milevu.
Stoji gospođa Mileva, i iz sandučeta vadi onaj papirić, pozivnicu za glasanje koju svaki građanin dobije na adresu na kojoj stanuje.
 
I ?? - pitaćete, pa šta je TU neobično?
Ništa, samo jedna mala sitnica: Gospođa Mileva je POKOJNA, već šest godina !!!
 
Priđoh ja, onako, malo. . . . znate već, nije svejedno videti pokojnika kako, da kažem mrtav-ladan pretura po sandučetu za poštu.
 
"Dobar dan !"
"Dobar dan. " - odgovori mi ona.
"Otkud vi, komšinice ?"
"Kako otkud, pa došla sam da glasam !"
 
Pošto je izgleda izraz mog lica govorio umesto mene, gđa Mileva me pogleda preko naočara i reče:
"Ajte, molim vas ! Čemu sad taj izraz ? Pa vi ste važili za pametnu ženu, nije valjda da ja moram da vam objašnjavam kako to ide ?"
 
Pošto sam je i dalje zabezeknuto gledala, ona nastavi:
"Pa dobro ! Sve ću vam lepo objasniti. Nas, pokojnike, svake četiri godine, kada su izbori, lepo zovnu da glasamo. Mi, kao pristojni građani, odazovemo se tom pozivu, i mogu vam reći, svaki put nas je sve više, umnožavamo se. Naravno, za to imamo plaćenu dnevnicu, ili što bi se u našem slučaju reklo NOĆNICU, pošto mi glasamo isključivo noću, i da, dobro sam se setila, ovo su vanredni izbori, moraćemo da tražimo od SPG noćnicu za 50% veću"
 
Meni se grlo steglo, ali nekako protisnuh:
"Budite ljubazni, šta je to SPG ?"
"To vam je Sindikat Pokojnih Glasača" - oni se brinu o našim prinadležnostima, pravima, zimnici. . .
 
"Aha!"
 
"Pitate se, kako je to moguće ? To znači da niste dobro pratili podatke, koji su zvanično objavljeni.
Koliko juče, sva sredstva informisanja objavila su da pravo glasa u R. Srbiji ima 6 767 324 glasača.
Po zvaničnom popisu stanovništva , u R. Srbiji ima 7. 186. 862 stanovnika. Da li vam je sad jasno ?"
Očigledno je bilo da mi i dalje NIŠTA NIJE JASNO !
"Uh, bre, komšinice ! Razlika je 420 000, više - manje, što znači da onih od 1-18 godina, koji nemaju pravo glasa, naše divne dečice i omladine u Srbiji ima odprilike - 420 000 ?!
Elem, svake godine se rodi oko 80 000 dece, a to su vam takođe, zvanični podaci, znači da REALNO postoji samo pet generacija, ostali ne postoje, 13 generacija mladih je nestalo , isparilo ... ko će ga znati ? Niko izgleda nije decu pravio punih 13 godina.
Pošto to nije uputno govoriti, mogao bi neko i da se zapita kako je to moguće ?, preformulisaćemo:
mi, pokojnici, ostajemo u biračkim spiskovima, i kao što već rekoh, po potrebi, svake četiri godine "ustajemo" i glasamo. Nekad nas prijatno iznenade, sa vanrednim izborima, a i noćnica je veća. To vam je neka vrsta biračke besmrtnosti, ako tako mogu da kažem. Voleli bi mi i da je češće, taman malo protegnemo noge, ali šta je - tu je !"
"I koliko vas ima, mislim vas besmrtnih glasača, ako smem da pitam ?"
"Trenutno oko 900 000 !" - ne bez ponosa reče gospođa pokojna Mileva.

"Sada idem, i vidimo se za četiri godine ! Možda i ranije ! prijatno !"
 
Ja ostadoh zamišljena. Da li da ovo ispričam nekome ? Teško da će mi poverovati "na reč".
Opet, sve nas koji živimo ovde, pre ili kasnije sačekaće Sindikat Pokojnih Glasača.
Pa ako saznaju da sam pričala ?. . . . bolje da ćutim, na kraju krajeva, svako od nas treba da misli na svoju budućnost, zar ne ??