Prilozi saradnika
Typography
  • Smaller Small Medium Big Bigger
  • Default Helvetica Segoe Georgia Times

communism

Građani Srbije,

dok smo jos građani, jer ako dozvolimo da se ovako radi u našoj zemlji, uskoro ćemo postati robovi zapadnih imperijalsitičkih, kolonijalnih sila. Krenimo u konačan obračun sa domaćim izdajnicima i zlotvorima, kako ne bismo zaboravili ukus slobode, kako bi mogli da preživimo i priuštimo sebi egzistenciju. Zgazimo ih, kao crve, jer prisetite se šta su obećavali a šta su uradili. Obećali su da će od Srbije napraviti zemlju blagostanja a napravili su vazalsku zemlju. Prodali su sve što su mogli, počevši od uspešnih firmi pa i do onih manje uspešnih, a mi i dalje ne možemo da živimo normalnim životom. Gde su otišle pare od privatizacije? Gde su otišle pare od kredita? Zapitate li se nekad? Šta je bilo sa akcijama? Obećavali su 1000 evra po punoletnom stanovniku Srbije, da bi isti ti rekli da su to rekli kako bi pobedili na izborima. Kako nazivate taj postupak građani Srbije? Izdaja, lopovluk, obmana…. Nazivajmo to svim pogrdnim izrazima. Pokažimo im našu moć, volju, snagu, razum i pokažimo im da tako neće više moći. Da li živite bez briga kako ćete platiti račune, kredit za kola, stan, školarinu, da li možete da kupite lekove, obučete se, da li možete da priuštite letovanje, izlazak sa prijateljima u restoran? 95 % vas to ne može, a zašto?, zato da bi pozicija na vlasti mogla da se vozi u skupim limuzinama, da školuje decu na svetski poznatim univerzitetima, jer su tako unapredili naše školstvo da nemaju poverenja u taj obrazovni sistem, da bi mogli da priušte stanove i kuce za decu, unučiće i još 5 pokoljenja, jeli u ekskluzivnim restoranima, išli na skupa letovanja, a mi?, mi građani Srbije živimo na ulici, zaboravili smo šta je letovanje, ne možemo ni stare tapete koje su se odlepile sa zidova da zamenimo u našim stanovima, auto smo zaboravili da vozimo, to je postalo pravo pozicije i kapitalista koji vas tlače i ugnjetavaju ne plaćajući cenu vašeg mukotrpnog rada, oni žive, mi ne , mi živimo za njih.

Oni se hrane kako hoće, a mi kako moramo i kad možemo. Voleo bih da pozovem predsednika kod sebe na doručak, ručak, i večeru, ješćemo uvek isto, pasulj, bez mesa, a pićemo vodu sa česme. Nek prespava u mom krevetu iz kog su federi izašli i nek udiše miris memle , jer nemamo novca da sredimo stan i priuštimo sebi osnovne uslove za život. Ne dozvolimo im vise da nas izrabljuju i pune uši raznim pričama, u koje više ne veruju ni deca, pre će poverovati da postoji deda mraz. Radite malo za sebe, krupnim koracima gazimo napred, zgazimo te crve koji su uništili našu zemlju i nas, ne dozvolimo da postanemo kolonija zapadnih sila zla.

 

Zato, građani Srbije, pridružite nam se u ovoj istorijskoj borbi, borbi dobra i zla. Stanimo im na put i postanimo bedem koji neće proći. Ako dozvolimo da nam oni kroje sudbinu, nećemo još dugo, udavićemo se u njihovim nametima. Zauzmimo sve, zazmimo fabrike koje su prodali, naše fabrike, fabrike društva, zauzmimo prirodne resurse koja su prodali jer je i to naše. Budimo istrajni i ne posustajmo, obrišimo radnički znoj sa čela i nastavimo dalje, ovo je naša ZEMLJA. Napred, sve do konačne pobede !!!