Odbrana SSSR-a za Trockog je od prvog dana nakon Oktobarske revolucije pa sve do njegove smrti istorijski imperativ klasne borbe svetskog proletarijata. Jednako kao i odbrana svih socijalnih i političkih tekovina svetskog proletarijata i odbrana oslobodilačkih antiimperijalističkih pokreta porobljenih zemalja.
Za ruske marksiste, Oktobarska revolucija uvek je bila deo svetske proleterske revolucije i njen razvoj i sudbinu smatrali su u potpunosti zavisnom od razvoja i sudbina svetske revolucije i tumačili su ih isključivo u kontekstu svetske klasne borbe. O „socijalizmu u jednoj zasebnoj zemlji“ i „miroljubivoj koegzistenciji“ – formulama kontrarevolucionarnog pakta staljinističke birokratije sa svetskom imperijalističkom buržoazijom – u boljševičkoj partiji nije bilo, niti je i moglo biti, ni reči pre 1926. godine, odnosno pre političke ofanzive staljinističke termidorske reakcije u izolovanoj i građanskim ratom iznurenoj radničkoj državi.
Za boljševike isto tako nije bilo nikakve sumnje da su oni pobedili u ratu protiv unutrašnje buržoaske kontrarevolucije i protiv vojne intervencije 14 buržoaskih država ne samo snagama radničke i seljačke Crvene armije, nego pre svega snagom revolucionarne mobilizacije evropskog i svetskog proletarijata, proleterske revolucionarne mobilizacije koja je podsekla krila inostranoj vojnoj intervenciji provi Sovjetskog Saveza. Lav Trocki je i u tom ratu bio glavni organizator, strateg i idejni inspirator Crvene armije, a u isto vreme i neumorni graditelj Komunističke internacionale – svetske partije socijalističke revolucije. Odmah posle građanskog rata on je, uz bolesnog Lenjina, glavni vođa odlučne borbe protiv prvih birokratskih deformacija mlade sovjetske države i Komunističke partije.
Do 1933. godine, strategije leve opozicije, frakcije boljševika-leninjista, uprkos svim represijama i progonima kojima je bila izložena od strane staljinističke termidorske reakcije, bila je strategija lojalne opozicije unutar sovjetske države i partije, opozicije usmerene na pridobijanje većine mirnim i legalnim sredstvima i reformističkim metodima unutar boljševičke partije i sovjetske države pri narednoj revolucionarnoj mobilizaciji i prvoj značajnoj pobedi svetskog proletarijata, pre svega proletarijata zapadne Evrope.